Dunavom se plovilo od pamtivijeka. Već u vrijeme starih Rimljana Dunavom su se prevozile legije, njihovo naoružanje i hrana potrebna za opstanak tog moćnog ratnog stroja koji je vladao ovim prostorima u to davno vrijeme. Vojske, carevi i sultani su se vremenom mijenjali, ali Dunav je i dalje bio tu, poput dugačkog koplja zariven od Crnog mora sve do srca stare Europe. Gradovima koji su nastali uzduž njega, Dunav je ponudio najbolje od sebe. Omogućio im je obilje potrebne vode, nepresušan izvor hrane, i na poslijetku, ne i najmanje važno, prednost pred drugim gradovima kroz razmjenu dobara i razvoj trgovine. Tako je i Vukovar od davnina imao svoje pristanište gdje su lađe utovarale nadaleko poznatu slavonsku hrastovinu i zlatne plodove zemlje slavonske ravni, a dovozile iz carskog Beča i Pešte luksuzne proizvode tamošnjih majstora.
Zbog svog položaja, kao jedina luka u Hrvatskoj na rijeci Dunav, te prirodnog gravitiranja velikog industrijskog bazena u sjevernoj Bosni, u nedavnoj prošlosti luka Vukovar izrasla je s vremenom u jednu od većih srednjeeuropskih luka. Zabilježeno je da se tijekom 70-ih i 80-ih godina XX stoljeća prosječno godšnje iz vagona u brodove i obrnuto prekrcavalo između 1.200.000 i 1.300.000 tona različitih roba, što je u to doba luku Vukovar postavilo na mjesto najveće riječne luke bivše SFRJ.
Tijekom Domovinskog rata 1991.-1995. infrastruktura i suprastruktura luke uništena je u potpunosti te nije mogla obavljati svoju djelatnost. U procesu mirne reintegracije Vukovara u pravni i gospodarski ustroj Hrvatske koji je slijedio 1997. godine pokrenut je proces obnove kapaciteta. Vlada Republike Hrvatske je u narednim godinama kroz financiranje projekta nabave opreme i rekonstrukciju postojećih kapaciteta uložila oko 5,5 milijuna EUR. Također, istaknuti treba i doprinos Vlade Kraljevine Belgije, čiji su pripadnici oružanih snaga u ovom području osiguravali mirnu reintegraciju u sklopu misije UNTAES-a, koja je donirala dvije rabljene dizalice vrijednosti oko 650.000 EUR.
Tijekom posljednjih pedesetak godina, odnosno u periodu koji možemo smatrati modernim za pojmove poslovanja lučkog poduzeća u Vukovaru, društvo je nekoliko puta mijenjalo svoj oblik organizacije. Poslovalo je kao samostalno poduzeće ili tvrtka kćer ili poslovna jedinica Dunavskog Lloyda Sisak, J.R.B. iz Beograda, a od 1989. godine u sastavu VUPIK d.d. Vukovar. Dana 19.04.2002., osnovana je tvrtka kći VUPIK-a d.d., Luka-Vukovar d.o.o. koja je uspješno započela samostalan rad te je postala jedna od vodećih i najuspješnijih poslovnih subjekata srednje veličine u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Zbog priprema za privatizaciju VUPIK d.d. na višim dinstancama odlučeno je da se ova tvrtka u potpunosti izdvoji iz sustava ovog agro-industrijskog kombinata te je 02.03.2007. registrirano poduzeće pod istim imenom Luka-Vukovar d.o.o. u 100% vlasništvu Ministarstva financija RH.
