Luka Vukovar je tijekom Domovinskog rata doživjela velika razaranja i štete, te iz tog razloga nije bila spremna za javni promet neposredno nakon mirne reintegracije ovog prostora u pravni i gospodarski poredak Republike Hrvatske.
U tom periodu (1997-2000) velike investicije, prije svega sanacija nastalih šteta, direktno je izvršila država putem tadašnjeg Ministarstva pomorstva, prometa i veza. Računa se da je ukupan iznos investicija iznosio oko 5,5 mil. EUR. Međutim, nakon saniranja osnovnih infrastrukturnih i suprastrukturnih objekata, došlo se do spoznaje da se konkurentnost luke Vukovar kao oduvijek vodeće riječne luke u Hrvatskoj (a nekoć i bivšem SFRJ), u međunarodnom smislu neće biti moguće održati u okvirima dosadašnjih prostora i kapaciteta. Zanimljiv fenomen se dogodio tijekom izbivanja našeg poduzeća sa tržišta. Učešće generalnih tereta u ukupnom prekrcaju se bitno povećao, te se danas u luci Vukovar prekrcavaju veće količine generalnog tereta nego tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća, kada su bile rekordne godine. Nažalost, kako je luka bila preferencijalna luka sjevernih, industrijski razvijenih dijelova susjedne Bosne i Hercegovine, a to područje je iznimno teško stradalo za vrijeme rata u toj državi, iz tih razloga, nedostaju velike količine ugljena, koksa i čelika koji su nekoć svake godine donosili i do milijun tona prekrcanih. Identifikacijom problematičnih uskih grla luke Vukovar, prije svega zatvorenog skladišnog prostora, proširenjem područja luke Vukovar i eventualnim preseljenjem pojedinih terminala na druge moguće lokacije u potpunosti bi se riješila ova problematika.
Dosada je sigurno da bi se takvim planom obuhvatili terminali za prekrcaj umjetnih gnojiva, terminal za prekrcaj ostalih rasutih tereta (željezna rudača, ugljen, koks, boksit, i dr.) sa dodatne dvije portalne dizalice kapaciteta od 16-32 t (jedna od njih instalirana je u Listopadu 2007.). Zatim, izgradnja novog zatvorenog skladišta za generalne, ali i rasute higroskopne terete i kontejnerski terminal.